INTEZIVNI RAD TOKOM CIJELE GODINE
Značaj poljoprivredne proizvodnje ogleda se u obezbjeđivanju dovoljne količine hrane i sirovina za postojeću ljudsku populaciju. U ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji povrtlarstvo ima ogroman značaj u ishrani ljudi, bilo da se povrće koristi u svježem ili u prerađenom stanju. Proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru omogućava intenzivno korištenje zemljišta sa mogućnošću smjene nekoliko povrtlarskih kultura tokom godine. Povrtlarstvo predstavlja jednu od najintezivnijih poljoprivrednih proizvodnji, što se ogleda visinom prinosa po jedinici površine, ostvarenim dohotkom, neto prihodom i učešćem ljudskog rada. Veliki je broj vrsta povrća kod kojeg se u ljudskoj ishrani konzumiraju i vegetativni i generativni organi. U zavisnoti od povrtlarske kulture u ishrani ljudi koristi se cijela biljka, nadzemni i podzemni dijelovi. Savremeno doba sa sobom donosi i savremene potrošače koji su izuzetno zahtjevni kada je kvalitet hrane u pitanju.
Veća potreba za vodom je u fazi plodonošenja
U cilju ispunjavanja njihovih zahtjeva proizvođači moraju da usvajaju nove standarde i tehnologije čija primjena u proizvodnji obezbjeđuje ponudu zdravstveno ispravnog i kvalitetnog proizvoda, kao i očuvanje životne sredine. Uspješna povrtlarska proizvodnja podrazumijeva poznavanje hemijskog sastava, nutritivnih osobina povrća, poznavanje savremenih tehnologija proizvodnje, odgovarajućeg sortimenta a sve u cilju dobijanja visokog prinosa i zdravstveno bezbjednog i kvalitetnog proizvoda.
USLOVI USPIJEVANJA
Za uspješnu proizvodnju u zatvorenom prostoru neophodno je dobro poznavanje potreba svake gajenje culture, kao i klimatskih uslova okruženja. Za razliku od proizvodnje na otvorenom polju, gdje je uticaj čovjeka na uslove proizvodnje sveden na minimum, jer je ona u direktnoj zavisnosti od vremenskih uslova, u zatvorenom prostoru čovjek drastično smanjuje uticaj spoljašnje sredine na biljku. U zaštićenom prostoru omogućena je proizvodnja tokom čitave godine, dakle, nema mrtve sezone kaon a otvorenom polju. Takođe u zaštićenim prostorima angažovanost radne snage nije vezana za vremenske uslove vani (kiša, snijeg, led i sl.), što je veoma često veliki problem na otvorenom polju.
ZEMLJIŠTE
Najlakši način za početak plasteničke proizvodnje je korištenje već postojećeg zemljišta na terenu. Za plasteničku proizvodnju poželjna su lakša zemljišta sa nižim procentom gline i praha sa nešto krupnijom frakcijom pijeska. Zemljišta koja sadrže 25 odsto i više gline su nepovoljna za plasteničku proizvodnju. Veoma je važna količina organske materije u zemljištu, jer ona direktno utiče na nivo plodnosti zemljišta. Za proizvodnju povrća u plastenicima zadovoljavajućim se smatraju zemljišta u kojima količina organske materije prema sadržaju gline u zemljištu iznosi:
• Zemljišta sa 20% gline – 8% organske materije
• Zemljišta sa 10% gline – 6% organske materije
• Zemljišta sa 5% gline – 5% organske materije
Ukoliko je zemljište sa manjom količinom organske materije, ono se koriguje višegodišnjim unošenjem stajnjaka, treseta, komposta i sl.
Za proizvodnju u plastenicima unosi se zgorio stajnjak kako bi se izbjegle neželjene posljedice. Stajnjak se obično unosi prije sadnje predkulture (salata, luk, špinat) tako da se pred sadnju osnovne kulture (paprika, paradajz, krastavac) gnojidba obavlja mineralnim gnojivima kako se izbalansirala neophodna hranjiva svojstva. Optimalna reakcija zemljišta za proizvodnju povrća kreće se od 6,5 do 7,5 pH. Kisela zemljišta sa pH u rasponu od 4,5 do 5,5 u cilju privođenja namjeni za proizvodnju povrća treba kalcifikovati, što se obavlja unošenjem u zemljište određene količine CaCO3 (Kalcijev karbonat).
VODA
Vlažnost zemljišta i vazduha su osnovni preduslovi za uspješnost uzgoja u zaštićenom prostoru, zato što voda služi za transport hranivih materija te za obavljanje metabolizma. Potrebe za vlagom zavise od zahtjeva pojedinih kultura, faza rasta. Veća potreba za vodom je u fazi plodonošenja. Pored vlažnosti zemljišta, veoma je bitno poznavanje potreba biljaka za količinom vlage u vazduhu. Povišena potreba za vlagom posebno je prisutna u vrijeme rasta i stvaranja rodnih organa. U tom period potrebna vlažnost se kreće oko oko 80 % poljskog vodnog kapaciteta, a u ostalim fazama potrebna vlažnost je oko 70 % PVK.
Relativna vlažnost smanjuje transpiraciju kod biljaka što rezultira boljim korištenjem vlage iz zemljišta, ali i pogoduje razvoju bolesti povrća. Preporučuje se zalijevanjem u jutarnjim satima sa temperaturom vode približnoj temperature u objektu. Treba izbjegavati hladnu vodu jer prouzrokuje ožegotine na stablu biljaka. Idealno zalijevanje se ispak postiže sistemom za navodnjavanje kap po kap. Sistem orošavanja ili kišovanja treba koristiti za salatu, špinat, kupus, luk i papriku, jer veoma dobro reaguju na orošavanje listova.
TEMPERATURA
Odgovarajuća temperatura je preduslov za obavljanje osnovnih životnih funkcija u biljci (usvajanje vode, asimilacija, disanje itd.). Regulisanje temperature u plasteniku je važno kako za vegetativni rast tako i za plodonošenje. Za određivanje potrebne temperature u plasteniku neophodno je poznavati minimalne potrebne temperature za biljku, te najnižu vanjsku temperature koja bi se mogla očekivati. Hlađenje, odnosno provjetravanje u plasteniku, takođe je važno. Stoga je potrebno osigurati da plastenik ima dovoljno velika vrata na prednjoj i zadnjoj strani, efektivne sisteme za bočno provjetravanje kao i poželjne krovne odnosno stropne čeone ventilacione otvore. Generalno, biljke u zaštićenom prostoru (plastenik), imaju nešto veće potrebe za toplotom u odnosu na iste biljke uzgajane na otvorenom prostoru.
SVJETLOST
Svjetlost je preduslov za obavljanje fotosinteze i za aktivnosti ćelije poslije nicanja biljke. Prema potrebama za svjetlošću biljke se dijele na:
• Heliofilne (biljke koje traže mnogo svjetla – paprika, krastavac, paradajz)
• Mezofilne (umjerene potrebe – mrkva, boranija)
• Skeliofilne (mali zahtjevi za svjetlošću – luk, špinat)
Intenzivna svjetlost je u direktnoj zavisnosti od pravca postavljanja objekta. Maksimalno osvjetljenje se postiže postavljanjem plastenika u pravcu sjever – jug, čime se omogućuje ravnomjerna osvijetljenost biljaka tokom dana.
IZBOR LOKACIJE
Veoma je važno pravilno izabrati lokaciju za postavljanje plastenika. Ako je moguće, poželjno je objekat okrenuti u pravcu sjever – jug. Na taj način su biljke izložene sunčevoj svjetlosti tokom cijelog dana, a čeone strane objekta su okrenute u pravcu udara jačih vjetrova sjever – jug, što amortizuje te udare. Kod izbora lokacije treba izbjegavati područja sa:
• Jakim udarom vjetra
• Konstantno visokim snježnim pokrivačem
• Visokim nivoom podzemnih voda
• Depresivna područja sa čestim mrazevima
• Područja pored šuma ili objekata koji bi pravili sjenu
• Zemljišta sa visokim sadržajem gline
• Područja sa većim rizikom od poplava
KORIŠTENJE DOPUNSKE FOLIJE
Postavljanje dvostruke folije u objektu je efikasna mjera, bilo da se folija postavlja ispod konstrukcije plastenika ili neposredno iznad biljaka. Postavljanjem dvostruke folije dobija se tzv. vazdušni jastuk između pokrivne i dopunske folije, tako da su kolebanja temperature znatno manja. Takođe, u slučaju niskih vanjskih temperature dopunska folija biljke štiti od izmrzavanja.
FOLIJA ZA POKRIVANJE ZEMLJE
Pored folije za pokrivanje objekata ili zemljišta u objektima danas se mnogo koriste lutrasil ili agritekstil folije za pokrivanje biljaka u objektima ili na otvorenom polju. Korištenje ovih folija omogućuje znatno raniju sadnju i efikasno štiti biljke od niskih temperature. Lutrasil folija se odlikuje dobrom propustljivošću vode, zraka i svjetlosti i nije je potrebno skidati kako bi se obavilo provjetravanje ili zalijevanje. Temperatura ispod lutasil folije je za 2-3 stepena veća u odnosu na proizvodnju bez ovih folija, što ima veliku prednost posebno u zimskim mjesecima. Postavljaju se direktno na gajenje biljke jer su veoma lagane (17 g/m2). Takođe, prednost lutrasil folije je u tome što zadržava jutarnje rose tako da biljka ostaje suva, te je lakše održati njeno zdravstveno stanje.
SISTEM ZA NAVODNJAVANJE
Za proizvodnju povrća u plastenicima koriste se razni sistemi navodnjavanja, ali najbolji efekti se postižu postavljanjem kombinovanog sistema i to sistem “kap po kap” ispod crne folije i sistem sa mikrorasprskivačima iznad biljaka. Sistem “kap po kap” utiče na smanjenje gubitka vode pošto se kod ovog sistema voda kreće vodoravno nošena molekularnim silama, a ne gravitacijom. Zemljište se održava vlažnim, a ne mokrim, pa je ispiranje gnojiva iz zone korijenovog sistema znatno smanjeno. Korištenjem kristalogenih gnojiva koja su lako topiva u vodi, efikasno se obavlja prihrana preko sistema “kap po kap”.
ZASJENJIVANJE
U ljetnim mjesecima kada su temperature visoke, a biljke izložene jakoj sunčevoj svjetlosti, pristupa se zasjenjivanju kako bi se izbjegle ožegotine na biljkama. Zasjenjivanje se obavlja tako što se na konstrukciju okače PVC platna koja stvaraju blagu sjenu. Ukoliko ne postoji mogućnost za postavljanje zaštitne mreže, pristupa se farbanju plastenika s vanjske strane specijalnom bojom ili kombinacijom kreča i brašna. Na 30 kg kreča doda se 5 kg brašna, sve se otopi u vodi i prskalicom oprska folija s vanjske strane.