Meni

Organsko Voćarstvo

Agroplaneta

USPOSTAVITI EKOLOŠKU RAVNOTEŽU

Autori: Prof.dr.sc. Zlatko Čmelik (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), i mr. sc. Paulina Šaravanja (zavod za voćarstvo, Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru)

Suvremeni razvoj voćarstva, koji je imao za cilj postizanje sve većih prinosa, donio je značajne promjene u kvaliteti životne sredine, tla, vode, zraka i dobivenih plodova. Kao posljedica toga pojavili su se trendovi u svezi zaštite životne sredine i zahtjeva za dobivanjem hrane s što manjom upotrebom kemijskih preparata.

Principi organskog voćarstva

Sve više se govori o organskoj poljoprivredi, pa tako i o organskoj proizvodnji voća. Organska proizvodnja voća predstavlja sve proizvodne sustave koji unaprjeđuju životnu sredinu, te socijalne i ekonomske aspekte proizvodnje hrane. Program organske proizvodnje je veoma sličan tradicionalnom načinu proizvodnje po inputima, ali postoje i značajne razlike prije svega u sustavu kontrole procesa. Kako bi jedan proizvod bio stavljen u promet (prodaju) s oznakom organski proizvod, sam proces uzgoja treba biti kontroliran i certificiran od strane ovlaštene kontrolne organizacije /agencije.

Agroplaneta2

Principi organskog voćarstva su: proizvodnja zdravog i kvalitetnog voća uz očuvanje životne sredine,održavanje plodnosti tla,

  • zaštita voćaka i suzbijanje korova fizičkim i biološkim metodama,
  • očuvanje bioraznolikosti,
  • očuvanje autohtonih sorti voća.

Za uspješnu organsku proizvodnju voća potrebno je ispuniti određene preduvjete:

Od samog početka obratiti pažnju na izbor mjesta (lokacije) za budući voćnjak, izbor sorte i

podloge, održavanje tla u voćnjaku, sustav uzgoja, gnojidbu, zaštitu od bolesti i štetnika.

Izbor sorte

 Izbor voćne vrste i sorte uvjetovan je prije svega zahtjevima sorte prema agroekološkim uvjetima uzgoja. Samo pravilno odabrane sorte za odgovarajući lokalitet uzgoja daju siguran i kvalitetan urod. Zbog posebnosti organske proizvodnje, (upotreba samo onih preparata zakonom odobrenih u ovoj proizvodnji), osnovno pri izboru sorti jeste odabrati sorte otporne,odnosno tolerantne prema bolestima, štetnicima i nepovoljnim abiotičkim čimbenicima. Na primjer kod jabuka prema uzročniku bolesti čađava krastavost (Venturia inaequalis) su otporne sorte: Gold Rush, Enterprise, Renora,Topas, Delorina, Baujade, kao i neke autohtone sorte. Također, prilikom odabira podloga i sorti, treba posebnu pozornost obratiti na svojstva tla, duljinu životnog vijeka i bujnost voćke, brzinu ulaženja u rodnost, način održavanja voćnjaka, rezidbe i berbe. Bujnije podloge, koje daju visoko stablo, u načelu su prikladnije za organsku proizvodnju. Pri odabiru lokacije treba obratiti pozornost na to jesu li i koje su prethodno uzgajane vrste na odabranoj lokaciji. Ako su na toj lokaciji bile druge voćne vrste (breskve, jabuke, vinova loza), onda je to loš izbor za podizanje novog voćnjaka, zbog potencijalnih problema s uzročnicima bolesti raka korijena (Agrobacterium tumefaciens).Također su nepovoljne lokacije na kojima su prethodno uzgajane: paprika, rajčica, krumpir, duhan, lucerka.

Priprema tla

Agroplaneta1

Prije podizanja nasada neophodno je uraditi fizikalno-kemijsku i biološku analizu tla, te na osnovu dobivenih rezultata analize uraditi eventalne agromeliracijske mjere poravke. Posebnu pozornost treba obratiti na dubinu tla, na rekciju tla (pH), kao i na zahtjeve pojedinih voćnih vrsta. Na parcelama gdje je planirano podizanje organskog voćnjaka preporučljivo je 2-3 godine uzgajati leguminoze. Rigolanje je zabranjeno u organskoj proizvodnji, ali je potrebno kvalitetno pripremiti tlo za sadnju, uraditi duboko oranje. Oko cijelog voćnjaka treba biti izolacija od mogućih izvora onečišćenja. Udaljenost voćnjaka za organski uzgoj voća od izvora onečišćenja iz konvencionalne proizvodnje i od prometnica mora biti najmanje 20 metara uz podizanje zelene barijere visine 1,5 metar. U voćnjacima za organski uzgoj voća preporučuju se prostorni uzgojni oblici. Sadnja nisko-stablašica se ne preporučuje zbog gustog sklopa, ali ako se ipak sadi u gustom sklopu, razmaci sadnje trebaju biti veći nego u konvencionalnom uzgoju.

Pri podizanju voćnjaka bitno je voditi računa o pravilnom rasporedu sorti kako bi se omogućilo što bolje međusobno oprašivanje, a time i bolji urod. Uputno je koristiti certificirani i zdravstveno ispravan sadni materijal. Tijekom prve tri godine uzgoja, obavlja se rez za oblikovanje uzgojnog oblika, te uklanjanje bolesnih i suvišnih grana. U narednim godinama provodi se redovita zimska i zelena rezidba s ciljem održavanja ravnoteže između generativnog i vegetativnog rasta. Bitno je u jesen pokupiti i uništiti sve natrule i smežurane plodove na granama i na tlu, jer predstavljaju izvor zaraze.

Održavanje zemljišta

 Cilj održavanja tla u voćnjaku je uspostavljanje ekološke ravnoteže, sprečavanje erozije, optimalna upotreba hraniva i čuvanje vlažnosti tla. Tlo u voćnjaku se može održavati zelenom gnojidbom, malčiranjem ili kombinacijom zatravljivanja međurednog prostora s obradom tla unutar reda. Može se koristiti kompost, organski otpaci (koštano brašno), zaoravati biljne ostatke, primjenjivati kreč ili sumpor. Upotreba herbicida u organskom uzgoju je zabranjena.

Većina voćara u ovoj proizvodnji primjenjuje sustav stalnog zatravljivanja voćnjaka, te ne obavljaju jesensko oranje i kasniju proljetnu obradu. Zeleni pokrivač koji je obično sastavljen od smjesa trava i leguminoza treba održavati redovnom košnjom. Pokošena masa ostaje na površini, tvoreći tako vrlo dobar organski pokrov. Prostor između voćaka unutar reda, također treba kositi ili držati „golim“. Također je prostor oko stabala moguće i zastirati slamom i tako umanjiti rast korova i spriječiti naglo isušivanje tla. Zatravljivanje voćnjaka nije pogodno za mlade nasade, pošto mlade voćke u borbi za hranjivima i vodom ne mogu uvijek biti dovoljno snažne kao travno-djetelinske smjese. Stoga je tlo u voćnjaku prve dvije do tri godine najbolje držati „golim“. Neki voćari između redova voćaka uzgaju povrće (leguminoze) ili neko bobičasto voće.

Gnojidba voćnjaka

 Za gnojidbu voćnjaka u organskom uzgoju mogu se koristiti: gnojnice i gnojovke, pripravci na biljnoj bazi nusproizvodi prerade (krvno brašno, koštano brašno), proizvodi od riba i morskih algi, piljevina i drvni otpadci, te drveni pepeo koji obogaćuje tlo kalijem. Nije dopušteno korištenje industrijskih mineralnih gnojiva. Danas uz zahtjeve za besprijekorno lijepim izgledom plodova, koji ne smiju imati niti najmanju mrlju, organsko voćarstvo, ali i uopće voćarstvo, stavljeno je u vrlo težak položaj. I u organskom voćarstvu potrebno je obaviti tretiranja. Dakako, ovo se ne izvodi uobičajenim pesticidima, već drugim, prirodnim i po okoliš manje štetnim sredstvima. Zaštita koja se može koristi u organskoj proizvodnji je strogo određena i propisana relevantnim zakonskim propisima. Biološke mjere zaštite podrazumijevaju poznavanje i korištenje prirodnih odnosa među vrstama. Jedan od korisnih kukaca je i divlja pčela. Budući da divlje pčele žive u šupljinama barske trske, treba takve trske sačuvati od uništavanja, a može se i snop trske s pčelama staviti u cijev i staviti u krunu voćke ili načiniti im nastambe i staviti ih u voćnjak. Na kraju ne zaboravimo spomenuti značenje i ulogu i pitomih pčela u svakom, pa tako i u organskom voćnjaku.

Pročitajte još članaka