Meni

Praktični savjeti o uzgoju bukovače

Bukovaca1

Otporna na bolesti i štetočine

Pri gajenju bukovače, od izuzetne važnosti je održavanje higijene, kako prostorije, tako i pribora, alata, posuđa i obuće tokom čitavog gajenja.

AUTOR: Gordana Rehak, dipl.ing.
Izvor: Agroplaneta

Gljive bukovače možemo lako naći u prirodi na drvenim podlogama, panjevima, otpacima od drveta, na osušenim deblima, poslije kiše kada je toplo, ali i zimi kada druge gljive rijetko možemo naći, pa je zato jako omiljena i vrlo cijenjena. Za one koji žele da se bave proizvodnjom bukovače, možemo reći da se lako gaje, da u proizvodnji nema većih rizika, otporna je prilično na bolesti i štetočine, daje visoke prinose, tražena je na tržištu, pa je zato i ekonomski isplativa.

Uslovi i prostor za gajenje

Bukovaca2

U prostorijama gdje se gaji, mora biti optimalna temperature, dobra ventilacija, stalna visoka vlažnost vazduha, dobra osvijetljenost, kao i stalna temperature od 18 stepeni i to tokom cijele godine.
Bukovače rastu u ciklusima
Podloga za gajenje je isplativija ukoliko proizvođač ima prostora da sam pravi supstrat, odnosno obavlja potapanje slame. Slama treba da je kvalitetna i može biti od pšenice, ovsa, ječma, može se koristiti livadsko sijeno ili komušina od klipa kukuruza ili neki drugi celulozni otpad od biljaka. Ovaj materijal mora biti usitnjen, zdrav, sa Ph vrijednosti od 5 do 7. Micelijum mora biti bijel, pasterizovan ili ne.
Supstrat treba da ima temperature oko 20 °C, a vlagu od 60-65 odsto. U gajenju bukovača razlikujemo dvije faze:

• U prvoj fazi koja traje od 21 – 30 dana, poredane vreće jedna pored druge za zasijanom micelijom u supstratu samo prorastaju supstrat u prostoriji bez osvjetljenja i sa konstantnom temperaturom.

• Zatim se vreće bolje raspoređuju, buše da bi iz tih rupa počela rasti gljiva. Rupe se buše veličine do 10 mm na razmaku 10×10 cm dezinfikovanim predmetom. Veoma je važna higijena, pa ukoliko se pojavi plijesan, takve dijelove treba odstraniti, nakon čega se izrezani dijelovi dezinfikuju sa 1% rastvorom formalina i zalijepe selotejpom. Ukoliko procenat uočene plijesni bude veći od 30%, vreću treba izbaciti iz proizvodnje. Potrebna količina sjemena za jednu vreću veličine 100 x 40 cm je 1 litar, a zasijavanje se obavlja tako što se poreda prvo slama, pa micelija i tako redom dok se vreća ne napuni, poslije čega se zatvara i veže kanapom. Tako spremne vreće se ostavljaju u prostoriju za prorastanje na temperature od 21 – 23 °C, a poslije 14 dana vreće su potpuno prorasle. Ukoliko je cijeli supstrat bijel i čvrsto drži cijelu masu i miris je ugodan, onda je prorastanje završeno. Vreće ostaju u prostoriji gdje se dalje gaje bušenjem rupa iz kojih izrastaju bukovače. Berba se obavlja kada klobuk dostigne veličinu od 10 cm. Ako neka gljiva preraste i nije za prodaju u svježem stanju, može se iskoristiti za sušenje. Bukovače rastu u ciklusima od kojih svaki traje po 7 dana, pa tako jedna vreća može da traje 4 ciklusa.

Unosan posao

Uzgajanje je još isplativije ukoliko se imaju dvije prostorije za proizvodnju, jer se sa jednom prostorijom gubi vrijeme dok gljive izbijaju iz rupa koje traje 30 dana i pri čemu se može postići 5 – ciklusa godišnje, dok se sa dvije prostorije ostvaruje 10 – 12 ciklusa. Prinos se kreće 15 – 30 odsto od težine supstrata, tako da je proizvodnja bukovača veoma unosan i isplativ posao. Prostor za gajenje treba podesiti u skladu sa veličinom, vrstom konstrukcije i iskorištenosti prostora (npr. u redu dugom 10 metara, može stati 30 vreća,) obezbijeđenosti potrebne ventilacije, stalne temperature i fine vlažnosti vazduha. Takođe, pri gajenju bukovače, od izuzetne važnosti je održavanje higijene, kako prostorije, tako i pribora, alata, posuđa i obuće tokom čitavog gajenja bukovača, može se koristiti kao organsko đubrivo.

Pročitajte još članaka