Ostaje nada da su vlasti tokom krize uzrokovane pandemijom shvatile važnosti digitalne transformacije
Džavid Sejfović, autor kolumne, direktor je mikrokreditne fondacije Lider Sarajevo
SARAJEVO – Po jednoj od najčešće prihvaćenih definicija, digitalna transformacija je kulturološka, organizacijska i operativna promjena organizacije, industrije ili sistema kroz pametnu integraciju digitalnih tehnologija, procesa i kompetencija na svim nivoima i u funkcijama. Drugim riječima, digitalna transformacija koristi moderne i napredne tehnologije za stvaranje vrijednosti i novih usluga, inovacije i sticanjemogućnosti za brzo prilagođavanje promjenjivim okolnostima koji karakterišu današnja moderna tržišta i ekonomije. Iako se digitalna transformacija pretežno koristi u poslovnom kontekstu, ona također utječe i na druge organizacije poput vlada, agencija i preduzeća iz javnog sektora i organizacija koje su uključene u rješavanje društvenih izazova, obrazovanju, sistemu zdravstva i socijalne zaštite, izbornom procesu, i tako dalje.
Međutim, ono gdje bi digitalizacija imala skoro pa revolucionaran efekt je finansijski sektor u BiH jer ne samo da bi otvorila vrata novim proizvodima i uslugama, već bi totalno transformisala i unaprijedila postojeće procese, usluge i proizvode koje finansijske institucije nude svojim klijentima, što bi u konačnici dovelo i do kvalitetnijih i jeftinijih usluga za krajnje korisnike. Tipičan i primjer sa kojim se skoro svako od nas susreo makar jednom u životu je otvaranje tekućeg računa ili podizanje kredita u banci. Da bi prosječan stanovnik naše zemlje koji je zaposlen i radi normalno radno vrijeme, otvorio tekući račun ili podigao kredit, mora uzeti najmanje jedan čitav dan slobodno (ili dva puta po pola dana) kako bi proveo sate i sate u prikupljanju i ovjeri potrebne dokumentacije (CIPS, kopije ličnih dokumenata, platne liste, razna uvjerenja, rješenja i ine dokumente koji još samo kod nas postoje), kao i za popunjavanje i potpisivanje (za većinu građana) komplikovanih zahtjeva za otvaranje računa/kredit, izjava, saglasnosti, mjenica, ugovora, i tako dalje., uz naravno obavezno korištenje „plave olovke“ i potpisa kao na ličnoj karti i uz nikad prevaziđeni pečat ako aplicirate za usluge za pravno lice.
Za razliku od ovoga zaista arhaičnog pristupa koji je nažalost diktiran postojećim regulatornim okvirom za poslovanje finansijskih institucija, u mnogim naprednim zemljama za otvaranje transakcijskog računa vam treba najviše pet (5) minuta dok za realizaciju kredita (ne predavanje zahtjeva već da podnesete zahtjev i dobijete sredstva na vaš račun) vam u prosjeku treba 7-10 minuta, i što je najljepše od svega, sve to možete uraditi iz udobnosti (i sigurnosti) vašeg doma. Ovaj sistem (i ugođaj) je omogućen korištenjem u suštini zaista jednostavnih digitalnih alata kao što su web aplikacija za uslugu uz korištenje elektronskog potpisa i video identifikacije.
Elektronski potpis
Prije nego što probam objasniti šta je u stvari elektronski potpis, prvo ću da kažem šta nije. Elektronski potpis nije skenirana sličica vašeg svojeručnog potpisa u elektronskoj formi jer ista predstavlja samo prikaz svojeručnog potpisa u elektronskoj formi ali ne može imati isto dejstvo kao i svojeručni potpis. Razlog tome je što on ne ispunjava nivo pouzdanosti potreban u elektronskom poslovanju jer se lako se kopira – falsifikuje od strane trećih lica, nije podložna za utvrđivanje autentičnosti potpisa i tako dalje. Elektronski potpis predstavlja podatke u elektronskom obliku koji prate druge podatke u elektronskom obliku, ili su s njima logički povezani i omogućavaju utvrđivanje identiteta potpisnika. Drugim riječima, to je tehnologija kojom se omogućava provjera autentičnosti potpisnika u elektronskom poslovanjui koja na neki način garantuje da je poruka ili dokument od pošiljaoca do primaoca stigla u neizmenjenom obliku.
To znači da se korištenjem elektronskog potpisa osigurava zaštita integriteta podataka koji se prenose elektronski i neporecivost potpisanog elektronskog dokumenta. Pored toga, jednom stavljen elektronski potpis nije ponovo iskoristiv i kao takav služi kao garancija da ništa u potpisanom dokumentu nije naknadno mijenjano. To je omogućeno, jer je u samom dokumentu koji je potpisan elektronski vidljivo kada je potpisan. Ovaj potpis se izdaje isključivo vlasniku na sigurnosnom mediju, pametnoj kartici ili USB-u uz neki određen vijek trajanja. U zemljama gdje se isti uveliko koristi, elektronski potpisan dokument prenesen preko Interneta jednako je validan kao i dokument koji je potpisan svojeručno.
Video identifikacija klijenata je proces legitimizacije i provjere identiteta klijenta putem video zapisa. U većini slučajeva, klijentu je potreban samo uređaj (računar, tablet, mobilni telefon) s kamerom i internetskom vezom te važeći identifikacijski dokument. Proces identifikacije se može obaviti putem video chata (ili neke druge aplikacije kao skype ili viber) sa službenikom banke sa druge strane, dok mnoge finansijske institucije u razvijenim zemljama koriste razne napredne tehnologije za provjeru autentičnosti podataka neophodnih za proces Upoznaj svog klijenta (KYC), kao što su AI, blockchain, face-matchingtools, ili cloud-based API tehnologije. Uz korištenje modernih tehnologija i adekvatan regulatorni okvir, ovaj proces također osigurava visok nivou pouzdanosti i privatnosti, kao i puno kvalitetniju usklađenost sa važećim propisima o zaštiti ličnih podataka i sprečavanju pranja novca i finansiranju terorističkih aktivnosti.
Kada je sve tako fino i korisno, postavlja se logično pitanje pa zašto se ovo ne koristi u BiH? Digitalizacija ili digitalna transformacija u BiH je jedna o onih (na žalost I mnogih) stvari o kojoj se zadnjih godina jako dosta priča, ali se skoro pa ništa ne radi po tom pitanju jer je kao I većina tema od neprocjenjivog značaja za razvoj BiH ekonomije I unaprijeđenja poslovnog ambijenta u našoj zemlji, postala žrtva političkih nesuglasica i nemara vlasti.
Međutim tema digitalne transformacije zbog svoje važnosti ne samo u poslovnom ambijentu već u skoro svim ostalim segmentima našeg društva, ipak zavrjeđuje da se konstantno potencira, naručito zbog činjenice da se ovom problemu pristupilo na pravi način i u pravo vrijeme, ne samo da bi se do sada ostvarile ogromne uštede kako u javnom tako i u privatnom sektoru, da bi se otvorilo more prilika za nove poslovne poduhvate, ideje, proizvode, usluge, radna mjesta, i tako dalje., već bi se poslovanje većine privrednih subjekata u vremenu pandemije Covid-19 bilo znatno olakšano dok bi građani mogli imati pristup ogromnom broju usluga iz sigurnosti svojih domova bez da moraju svakodnevno obilaziti raznorazne institucije i rizikovati svoje zdravlje u redovima ispred još uvijek sveprisutnih šaltera.
Zadnji u regiji
Kada smo prošle godine u septembru kao predstavnici mikrokreditnog sektora u BiH zajedno sa predstavnicima entitetskih agencija za bankarstvo i ministarstava finansija (koje smo kao goste Udruženja mikrokreditnih organizacija u BiH -A MFI pozvali) učestvovali u konferenciji pod nazivom „Regulativa digitalnih finansijskih usluga“ koja se održala u Skoplju (S. Makedonija), imali smo jedinstvenu priliku na licu mjesta se uvjeriti koliko naša država zaostaje za zemljama regije po pitanju digitalizacije, dok je zaostatak za razvijenim zemljama po ovom pitanju vjerovatno nenadoknadiv za našeg života. Konferencija je okupila predstavnike regulatora i finansijskih institucija iz cijele regije ali i ostatka Evrope koji su kroz diskusije na panelima dijelili svoja iskustva po pitanju digitalizacije u finansijskom sektoru (ali i šire) u svojim zemljama, novim prilikama i inovacijama koje su se otvorile, ali i izazovima kada je u pitanju regulativa u svijetu digitalnih finansija. Zaista smo bili neprijatno iznenađeni činjenicom da smo jedina zemlja u regiji koja ne koristi niti jedan oblik elektronskog potpisa, dok smo kao i većina učesnika na konferenciji bili oduševljeni stepenom digitalizacije u Baltičkim zemljama naručito u Estoniji gdje je digitalizacija doprla su skoro sve važne segmente poslovanja i društva.
U decembru prošle godine, Odbor za bankarstvo i finansije pri Američkoj trgovinskoj komori u BiH (AmCham BiH) je organizovao jako zanimljiv i koristan okrugli sto na o temi “Digitalna transformacija” koji je zamišljen je kao početak dijaloga o digitalizaciji koji bi se trebao realizovati u budućnosti, kako kroz komitet za bankarstvo i finansije tako i kroz ostale komitete komore.Učesnici okruglog stola bili su regulatori i predstavnici vlasti koji su imali priliku čuti prepreke za digitalizaciju poslovanja i ostvarivanje napretka u digitalnoj transformaciji koje ističu članice kompanije Američke trgovačke komore u BiH.Neke od tema koje su razmatrali govornici bile su i finansijske inovacije digitalne transformacije, zaštita ličnih podataka u kontekstu digitalne transformacije, digitalni potpis i njegova primjena, te pravni okvir digitalizacije.Na okruglom stolu pomenut je digitalni potpis na koji se jako dugo čeka da zaživi u praksi, kao i da mnoge članice AmCham BiH čekaju na usvajanje podzakonskih akata i zakona kako bi implementacija digitalnog potpisa počela, jer on sa sobom nosi mnoge benefite i uštede.
Većina ljudi u našoj zemlji ne zna da u BiH postoji Zakon o elektronskom potpisu na nivou države koji je usvojen još davne 2006. godine (Službene novine BiH 91/06), ali je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo odluku o prolongiraju početka primjene elektronskog potpisa u praksi. S obzirom da su se međunarodni standardi po pitanju upotrebe elektronskog potpisa u međuvremenu izmjenili, sam Zakon iz 2016. godine više nije usklađen sa istim (eIDAS direktiva EU). Drugim riječima, da bi se ispoštovali novi EU standardi neophodno je usvojiti Zakon o elektronskoj identifikaciji i uslugama o pružanju elektronskih transakcija koji obuhvata sve potrebno u vezi elektronskog potpisa čime bi se prethodni Zakon iz 2016. godine stavio van snage. Prema informacijama iz Ministarstva prometa i komunikacija BiH, krajem prethodne godine izrađen je Nacrt zakona o elektronskoj identifikaciji koji je usklađen s EU legislativom i upućen je u parlamentarnu proceduru, ali je do sada nepoznato kada će se (i hoće li uopšte uzimajući u obzir sve političke trzavice oko ove teme) naći na dnevnom redu neke od narednih sjednica Parlamenta BiH.
U međuvremenu, u cijelu priču su se uključili i entiteti pa je tako Federacija BiH u februaru ove godine usvojila Nacrt zakona o elektronskom potpisu, a RS je još 2008.godine usvojila Zakon o elektronskom potpisu a 2015. godine je usvojen i Zakon o elektronskom dokumentu. Međutim, bez obzira na usvojene propise i obećanja vlasti da se na tom radi, do današnjeg dana primjena elektronskog potpisa u BiH još uvijek nije zaživjela. Jedan od glavnih kamena spoticanja među zakonodavcima je činjenica da EU zahtjeva da nadzor u pogledu elektronskog potpisa vrši samo jedno tijelo i to na nivou države, dok su entiteti svojim propisima predvidjeli uspostave entitetskih tijela za nadzor. Dodatno je cijelu priču usporavala i činjenica da se trebalo odlučiti i o certifikacionom tijelu koje će se baviti izdavanjem elektronskog potpisa ali je to (za divno čudo) riješeno krajem prethodne godine kada je kompanija Halcom dobila status povjeritelja za izdvanje kvalificiranih elektronskih certifikata.
U međuvremenu pojavila se pandemija Covid-19 i cijela priča oko digitalne transofrmacije i elektronskog potpisa je pala u drugi plan. Kao moguća utjeha, poslovnoj zajednici ostaje nada da su vlasti tokom krize uzrokovane pandemijom napokon shvatile sve važnosti i benefite digitalne transformacije za dalje unaprjeđivanje poslovnog ambijenta u BiH te će što prije ponovno pokrenuti sve aktivnosti za početak upotrebe elektronskog potpisa u BiH, što će biti itekako važno kada se stvari jednom vrate na normalu.
